Vjerujem kako su svi koji su ikada probali jogu pa čak i oni koji nisu već su samo tu i tamo pogledali neki filmić ili fotku, poželjeli leći u završni položaj svakog joga sata. Kao “idem malo odmoriti!”
Da, savasana (šavasana) je „the“ položaj, ne baš tako romantičnog naziva na hrvatskom: položaj mrtvaca. No taj prijevod vrlo jasno označava cijelu bit ovog položaja i odgovara zašto je ustvari ovaj položaj najteži od svih. Teži od stoja na glavi, svih mogućih noga iza glava, uvrtanja u svim smjerovima…toliko je težak da neki vježbači pod izlikom „ma budem radila ovu tešku praksu, a poslije mogu i preskočiti savasanu“ žele preskočiti tih 3-5 minuta.
Dok ima i onih koji jedva čekaju leć i malo drjemnut, međutim, dam desnu ruku u vatru da ti ne znaju da ovo nije položaj za spavanje. 🙃
Pa dakle što se krije iza imena „položaj mrtvaca“?
Za vrijeme svakog joga sata (bez obzira na tradiciju/dinamiku/temu) radimo razne asane/položaje u kojima uspostavljamo harmoniju našeg tijela s dahom i fokusom. Na taj način odblokiravamo razne blokade (na fizičkom/emotivnom/mentalnom/energetskom nivou), uspostavljamo ponovni protok (cirkulaciju krvi i limfe, protok prane ili životne energije, prehrane stanica) i ustvari omogućavamo tijelu da je zdravo, da može podnositi sve moguće napetosti i izazove s kojima se susreće kroz dan, te ga pripremamo i za tehnike disanja te meditacije.
Nakon svih položaja na samom kraju dolazi Savasana. Položaj u kojem ležimo na leđima, zatvorenih očiju 3-5min. Neki učitelji za to vrijeme vode svjesno opuštanje, međutim savasana se u pravilu ne vodi jer je to položaj za integraciju. Znaći jedno smo vrijeme sve pokretali, čistili, osnaživali itd.i onda dajemo sustavu da sve to na miru integrira. Stari jogiji su govorili da prana ima svoju inteligenciju i ona ide tamo gdje je potrebna. Drugim riječima u savasani dozvoljavamo prani da sama odabere gdje će ići i da tamo ode.
Kad kažemo mirovanje, mislimo naravno na fizičko tijelo, ali i na um. Jedino što bi se trebalo kretati (vidljivo prostim okom) je naš dah.
Dakle um naš svagdašnji bi trebao biti potpuno miran, po mogućnosti i prazan.🙃🤣
I zato je to položaj mrtvaca=jer mrtvaci leže nepomično na svim razinama!
I zato je to najteži položaj. Jer svi znamo onu reklamu: nemoj misliti na torticu…nemoj uopće misliti. Aha, kako da ne?! Kako ne misliti kad su naše misli poput malog majmunčića koji skače s grane na granu, s teme na temu. Naše misli nas u sekundi mogu odvesti u potpuno nekom novom smjeru od željenog. Općenito reći nekome da ne misli je jednako dobrom vicu, jer zaustaviti misli je nemoguće. To je jednako kao da vam kažem, sada zaustavite svoje srce ili zaustavite cirkulaciju krvi u desnoj nozi. Dakle, ako nemate neke posebne sposobnosti to ne možete napraviti.🤷♀️
Ono što možete napraviti jest da kontrolirate svoje misli. Na način da se jednostavno ne obazirete na njih, da ih samo puštate da prođu, da se ne hvatate za njih i da ne ulazite u njihovu priču. Tada, s vremenom tih misli ima manje, a i kad se pojave vrlo ih je lako ne primijetiti. To se postižem vježbanjem. Ne postoji netko tko je više ili manje talentiran za to, već postoje ljudi koji to vježbaju i oni koji ne.
S vježbom možete krenuti SADA. Jer ako ovo čitate vjerojatno je baš pravi trenutak sada. Ne kasnije, ne sutra, već upravo sada!!
Bez obzira vježbate li jogu ili ni ne pomišljate. Kvalitetna savasana će vam dati odmor, regeneraciju, integraciju (bez obzira što radili). Jedan je moj učitelj znao reći: svakome je potrebno nekoliko savasana dnevno za normalno funkcioniranje.
Dakle, lezite, po mogućnosti na pod na neku prostirku. Ne na krevet jer bi mogli zaspati. Zatvorite oči, okrenite dlanove prema gore i malo odmaknite ruke od tijela koliko vam odgovara.
Fokusirajte se na dah. Za početak možete samo to raditi. Cijelo vrijeme samo držite fokus na dahu. Dakle primijetite svoj udah i svoj izdah. Nakon toga primijetite kako se vaš trup širi sa udisajima, a skuplja sa izdisajima. Nakon toga možete obratiti pažnju na taj ritam koji stvarate dok dišete. Tu gdje prestaje udah počinje izdah, gdje prestaje izdah počinje udah…
Ali ništa više od toga!
Ono što će se dogoditi je da će vaš um vrlo brzo početi pričati priče. Npr:
Vi: dišete, fokusirate se
Um: wow kak mi dobro ide!!
Vi: Joooj da, baš super!!!, ček, ček, samo dišem…
Um: Mogla bih ovako svaki dan, za mjesec dana će mi već super ići…
Vi: ma da mogla bih, ali ne znam hoću li imati vremena?? Ma imat ću, pa samo par minuta u danu, moram se natjerati, ovo mi ide super…..
Itd, itd, itd…Vjerujem da ste dobili ideju kako bi to moglo izgledati…🤷♀️🙃
Na svaku misao koja dođe, jedino je ispravno prekinuti tijek misli i vratiti se na fokus.🕉️🧘♀️
Ono što će se potencijalno dalje događati je da ćete imati jako puno vrlo legitimnih razloga zašto bi to sad preskočili….to se zove otpor i to je normalno i posve očekivano, a um tu priča priče u koje vrlo često povjerujemo.
Dakle, jedino praksom i samo praksom možete doći do željenog rezultata – biti 3-5min u potpunom miru i tišini…
…a tada kreće prava zabava, jer jedino kada smo u tišini možemo zaista čuti sebe. ❤️❤️❤️
xoxo 🍒