Koliko ste puta u svom životu rekli „E sad mi je dosta?“, možda ste još i odmahnuli rukom i okrenuli se u znak protesta….i onda ste nakon nekog vremena se opet našli na jednom putu u jednakoj ili sličnoj situaciji?
Baš mi je nedavno došla klijentica s tom temom na coaching.
Majka dvoje male djece, supruga, kćer, prijateljica i stalno zaposlena u jednoj firmi. Dakle, rekli bismo žena iz susjedstva, jedna od nas.
I dosta joj je.
moranja, davanja, posluživanja hrane, navlačenja ovdje i ondje, pritom pazeći da njena djeca koja rastu ne budu traumatizirana da im se sve fino objasni, pazeći kako će i pričati s mužem jer on isto puno radi, na vječitoj usluzi prijateljici koja nikako da posloži svoj život, bedinajući sve zahtjevnije roditelje, baveći se klijentima na poslu, a sve to s osmjehom na licu…
Ustvari na tom putu negdje je izgubila sebe.
Život je postao kompilacija moranja i žurenja, bez mogućnosti za predah.
Ustvari, naravno da nije, naravno da ima i lijepih trenutaka, ali njihov sjaj se gubi pod utjecajem svega ovoga prije navedenog.
Prvo, mjesto gdje smije biti kako joj jest
Pa započetak došla je na mjesto gdje može i gdje je sasvim okej, bez što ima dvoje zdrave djece i muža koji ju voli, ona smije zbog situacije u kojoj se nalazi biti nezadovoljna, ljuta, frustrirana…
i ovo je mjesto gdje se to jasno može komunicirati.
Ali ono što je još bolje ovo je mjesto gdje se te emocije mogu izbaciti.
Pustim pravu muziku za to, posložim jastuke i dam palicu za udaranje i kreni!
Svatko tko je probao ovu metodu može potvrditi da je nakon dah dublji, pogled bistriji, energija promjenjena, usudila bih se reći da je ovaj tren čak i život ljepši!
A onda dolazi uvid
Nakon toga slijedi detektiranje što se tu ustvari događa.
Pitanja, pa malo nekih tehnikica, pa opet pitanja i da uvid koji se javlja je da ustvari ne zna kako postaviti granice.
Kako jasno komunicirati sebe.
I da, može se naučiti kako postaviti granice.
Kako jasno komunicirati Ne ili možda reći Da, ali pod svjesnim uvjetima.
A čemu nam služe granice?
Granice su tu da nas čuvaju, da možemo biti oni koji jesmo, da ne izgubimo sebe već da svojim jasnim bićem oplemenimo ovaj naš svijet.
Jer svi smo mi individue i svatko je različit,a održavanjem svojih granica mi čuvamo tu svoju individuu, njegujemo je.
Što to zanaći u praksi?
da imamo vrijeme kad se možemo odmoriti
da možemo izabrati s kim i kako želimo živjeti
što želimo raditi
kako želimo izgledati
što želimo jesti
gdje se želimo kretati
koga želimo uz sebe, a koga ne…
Granice nam čuvaju našu autentičnost.
Put prema autentičnosti
K.G.Jung put ka autentičnosti naziva još i „junački podvig“ jer je to put na kojem susrećemo razno razne prepreke kao što su osobna uvjerenja koja nas ograničavaju, naš sustav vrijednosti koji ne radi za nas i različita bolna iskustva.
Susrećemo ih,iscjeljujemo ih, preuokviravamo ih i tako ojačani poput junaka koračamo našim putem!
Susrećemo
Iscjeljujemo
Preuokviravamo
Koračamo dalje
Svatko tko je ikada prevalio neki svoj junački podvig i pritom riješio neku svoju temu zna koji je to fantastičan osjećan na kraju.
Tijelo je poletno, zdravlje je na zavidnoj razini, lakoća je svuda oko nas… loše emocije, problemi sa snom, težina i apatija rukom su odnesene… oko nas samo šljokice!