“Kako postavljanje granica čuva tvoju energiju, zadovoljstvo i osjećaj unutarnjeg obilja.”

U starim pričama postojali su izvori koji nikada nisu presušivali. Ne zato što su neprestano davali vodu, nego zato što su bili povezani sa svojim izvorom.

Kada zamislimo svoju životnu energiju kao rijeku, postaje jasno da ona nije ovdje kako bi stajala na mjestu. Ona je stvorena da teče. No kada pokušamo svoju energiju dati svima oko sebe, a zaboravimo na njezin izvor, korito se polako počinje sušiti.

Negdje putem mnoge su žene povjerovale da se njihova snaga mjeri količinom tereta koji mogu nositi. No što ako se prava ženska snaga krije u nečem sasvim drugačijem? Što ako nije važno koliko možeš podnijeti, nego koliko možeš ostati povezana sa sobom dok daješ drugima?

Jer kada je žena povezana sa sobom, samim time povezana je i sa svojim izvorom. Tada hrani sebe, ali i sve oko sebe.

No može li žena koja samo daje, nosi, brine i radi za druge tako živjeti zauvijek, bez da se ponovno napuni?

Zaboravljena vrsta obilja

Postoji jedna vrsta obilja o kojoj se rijetko govori.

To nije obilje novca. Nije ni obilje vremena ili vanjskog uspjeha.

To je osjećaj da na kraju dana još uvijek imaš sebe.

Zamisli dan koji je energizirajuć i uravnotežen. Dan nakon kojeg još uvijek imaš nešto za sebe. Ne samo vrijeme. Ne samo snagu. Nego i onaj dio sebe koji se nije izgubio u brizi za druge, u tuđim potrebama i beskrajnim zadacima.

Možda sada čuješ glasić u svojoj glavi koji govori:

„Nemam vremena.“

„Možda jednog dana.“

„Nisam ja te sreće.“

Ili nešto slično.

Taj glas nije istina. To je glas uvjerenja koja si tijekom života usvojila.

Istina je da imaš pravo biti cjelovita, potpuna, ispunjena i osjećati zadovoljstvo. Imaš pravo biti povezana sa sobom, svojom energijom i svojim potrebama.

Kada davanje postane iscrpljivanje

Možeš, smiješ i trebaš odlučiti kada je dosta.

Dosta davanja.

Dosta preuzimanja tuđeg tereta.

Dosta spašavanja svih oko sebe.

Dosta preuzimanja poslova i zadataka koji nisu tvoji.

Jer takav način života crpi tvoju energiju. I prije ili kasnije dolazi trenutak kada se baterija isprazni.

Često mi dolaze klijentice s temom preplavljenosti. Jednostavno je previše svega.

Previše obaveza.

Previše moranja.

Previše očekivanja – vlastitih i tuđih.

Previše želja koje pokušavaju ugurati u dan koji traje samo 24 sata.

Odjednom dan postaje prekratak. Kao da bi trebalo postojati još barem toliko sati za sve što „treba“, „mora“, „podrazumijeva se“, „očekuje se“ i „bilo bi dobro“.

A negdje između svega toga trebalo bi pronaći i vrijeme za odmor. Jer svi kažu da je odmor važan. 😉

Mnoge žene danas žive između posla na kojem izgaraju, brige o domu, djece, partnera i svega onoga što misle da bi trebale biti i raditi.

No u korijenu toga često ne stoji manjak vremena.

U korijenu stoji nešto drugo.

Moć postavljanja granica

Ovdje se vrlo često radi o slabim ili nepostojećim granicama.

A granice su prirodne.

Svaka rijeka ima svoje korito. Da ga nema, voda bi preplavila okoliš.

Države imaju svoje granice. Kuće imaju zidove. Zemljišta imaju svoje međe. Mora imaju svoje obale.

Čak i naše tijelo ima granicu. Naša koža odvaja nas od ostatka svijeta i štiti ono što se nalazi unutar nje.

Zašto onda često mislimo da mi ne bismo trebali imati svoje granice?

Ako ti se sada javio glas koji kaže: „Ja nisam konfliktna osoba“, znaj da postavljanje granica nema veze sa svađom ili konfliktom.

Naprotiv.

Kada osoba zna postaviti zdrave granice, ona to čini mirno, jasno i prirodno. Bez agresije. Bez ružnih riječi. Bez potiskivanja emocija.

Ponekad je zdrava granica toliko nježna da izgleda poput šapata.

I upravo zato je toliko snažna.

Povratak sebi

Dobra je vijest da se ovo može naučiti.

Čak i brže i lakše nego što mnogi vjeruju.

Možda ti ova ideja trenutno djeluje neobično ili teško ostvarivo. To je razumljivo. Naš mozak stvara priče na temelju onoga što poznaje – vlastitog iskustva ili iskustava ljudi oko nas.

Ako nikada nismo vidjeli drugačiji način života, teško je povjerovati da je moguć.

Ali ono što danas ne možeš zamisliti, ne znači da ne postoji.

Prava ženska snaga ne nalazi se u tome da nosiš sve sama.

Prava snaga nalazi se u povezanosti sa sobom, svojim izvorom, vlastitom energijom i u hrabrosti da biraš ono što te održava uravnoteženom.

Jer kada je žena povezana sa sobom, tada ne živi iz iscrpljenosti, nego iz obilja.

A iz tog mjesta nastaju istinsko zadovoljstvo, unutarnji mir i održiv uspjeh.

xoxo

Trešnja