Kad staneš pred ogledalo, što vidiš?
Jel’ trebam popraviti šminku i frizuru? Jel’ trebam popraviti majicu ili haljinu?
Uglavnom većina nas traži svoje nedostatke i mane koje želimo sakriti, na njih smo i fokusirani. Radimo iz sebe „ružne pačiće“ i tražimo sve svoje mane, nedostatke, bolesti, poremećaje, genetske sklonosti, sindrome, dijagnoze…Što nas sprečava da vidimo Labuda?
Suncokreti na primjer se okreću za suncem jer ih ono hrani svojom energijom. I pritom ne mare za ništa drugo…
Kako bi bilo da se i mi tokom dana fokusiramo na lijepu riječ, pozitivnu emociju, pozitivne ljude, na onaj lijep i zdrav dio sebe…ili pak nas hrani strah da nešto nije u redu, da uvijek nešto nedostaje, da nas sudbina i obiteljsko nasljeđe blokiraju, a povrh svega imamo razlog/e koji nam savršeno objašnjavaju naše stanje…
No, pitam se, možda, je li to naša zona ugode iz koje se eto bojimo izaći, je li to možda naš izgovor da nešto promijenimo? Jer da, promjena je teška, zna biti zaista neugodna, no zaista svi možemo pretvoriti gorčinu u ljubav i unutarnji mir. Tada bi, zamislimo, bili SRETNI.
Zonu ugode ili kako se to popularna kaže „Comfort zone“ stvara naš Ego, on se ustvari zabavlja, to je njegova igra. Druga po redu Kleša (otrovi uma) Ego ili Asmita je onaj dio nas koji nas uvijek malo, a ponekad i puno zeza. Neki kažu da nam je to najveći učitelj, jer uvijek će naći način da nam pokaže neki dio nas na kojem još trebamo barem malo poraditi. Ono što Ego baš jako voli raditi to je stvaranje zone ugode. Iako taj naziv Ugoda podsjeća na nešto lijepo, vrlo često je to neki oblik patnje. To je ta igra koju znamo igrati cijeloga života i uvijek se pitamo „pa kako opet baš meni?“. Odgovor je vrlo jednostavan, zato jer smo se tomu okrenuli,jer je to energija koja nas hrani. Mislimo na to i o tome, hranimo to svojom pažnjom i usmjeravamo u to energiju. Sada ne kažem da će problem nestati, ako o njemu ne razmišljamo. Kažem da neće ni nastati, ali samo ako promijenimo svoj ego program i okrenemo se nečemu drugome. Mnogi će sada reći da razmišljaju pozitivno, ali da im se svejedno često događaju različite negativne stvari. Da, moguće je, jer nije isto ako pogledate kroz prozor i prvo vidite sivilo-pa se natjerate da u tome vidite i nešto pozitivno, ili ako odmah vidite nešto pozitivno i lijepo. Promjena dolazi u nivoima i može se izvježbati. Mi ovdje na ovom podneblju imamo i nekoliko globalnih evolucijskih negativnih i vrlo ograničavajućih uvjerenja. Kao da je pravilo da trebamo biti jadni, nesretni, tužni, loše raspoloženi, da s mukom idemo na posao. I onda kad netko kaže da je sretan,pa taj u najmanju ruku ispadne čudan…! Takva i slična uvjerenja, globalna i osobna se mogu riješiti, transformirati.
Jer smo svi mi, kakvi god da jesmo, cjeloviti, vrijedni i dobri. Promjena će doći kad se prestanemo kritizirati, uspoređivati, kad si uputimo ljubav i osmijeh umjesto da se osuđujemo. I kad si oprostimo, jer svi smo Labudovi, svatko na svoj način i svi najljepši.